Da sam ptica, letio bih i obišao cijeli svijet. Letio bih, letio preko krovova, preko brda, gora, rijeka, mora...
Opominjao bih životinje svojim cvrkutom da su lovci došli da ih love. Bježao bih od zlih ljudi, koji su došli da love ptice vodeći svoje pse. Čuvao bih stražu svim životinjama svijeta. Pomagao bih svima, a kad dođe zima, ja bih tražio pticama jedno skrovito mjesto, gdje mogu da se sklone, šuplje drvo ili kuća u kojoj niko ne živi. Išao bih napolje da tražim hranu za ostale ptice i za sebe. I tako bih stalno radio dok priroda ne bi obukla svoje bijelo odijelo. Tražio bih po snijegu, čeprkao, čeprkao, dok ne bih nešto našao. Našao sam jednu smrznutu glistu, podijeliću je sa svojim drugovima - pticama! One bi se žalosno oglašavale.
Jednom, kada sam otišao da tražim hranu, pri povratku vidim da je jedna ptica "krepala". Mi smo je tužno ispratili. Bacili smo je u snijeg, zatrpali i ostavili. Dugo smo je pamtili i nismo zaboravili.
Mirko Suknjaja, učenik 7-1 razreda.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.