Mile Dileja je bio dobre duše, ali su ga svi mrzili zbog jedne stvari. Bio je Ciganin. Uvijek je ispaštao zbog drugih. Drugi su krali, a on je ostajao kriv.
Nosio je poderanu, izgrickanu košulju, koja je ličila na običnu krpu iz radionice. Bio je bosih nogu, a prsti su mu bili dugi - nokata crnih kao ugarci. Imao je neke neobične hlače, kakve se danas često nose, a na njegovoj velikoj glavi sijale su oči okrugle kao dva klikera. Ispod prelijepih očiju bio je prćast nos. Kad se nasmije od uva do uva, vide mu se samo žuti veliki zubi kao kod zeca. Bio je veoma klempav i crnokos. Ruke su mu bile dugačke nalik na grane drveća, a tek noge?! U školi bi uvijek sjedio u zadnjoj klupi kao da je kriv za nešto. Kasnije se sprijateljio sa jednim drugom i pisao mu pjesme. Postao je veoma dobar. Prepravljao je pjesme, pjevao na ciganskom i učio novog i jedinog prijatelja ciganski. Postajao je hrabar i počeo uzvraćati kad su ga tukli. Branio je druge, jer je imao jaku ruku i šaku. I sam se ponekad bojao. Kada tuguje, lije suze i travu poplavi.
Nadimak je dobio zato što nije ništa znao, a na ciganskom su ga zvali Dileja.
Marija Jovišić VII-4
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.